Otvorene svjetlovodne mreže su mreže dostupne svim operatorima i pružateljima maloprodajnih komunikacijskih usluga pod jednakim uvjetima. Upravitelj otvorene svjetlovodne mreže ne pruža maloprodajne komunikacijske usluge krajnjim korisnicima, već je samo odgovoran za upravljanje i održavanje svjetlovodne mreže. Krajnji korisnik, u skladu sa svojim potrebama i preferencijama, odabire operatora ili pružatelja maloprodajne komunikacijske usluge s kojim sklapa pretplatnički (korisnički) ugovor. Interes upravitelja svjetlovodne mreže je da privuče što veći broj operatora i pružatelja maloprodajnih komunikacijskih usluga koji će nuditi svoje usluge putem otvorene svjetlovodne mreže, kako bi krajnji korisnici imali što bolju ponudu usluga. S povećanjem broja operatora i pružatelja maloprodajnih usluga, povećava se kvaliteta i smanjuju prosječne maloprodajne cijene usluga, a krajnji korisnici mogu jednostavno mijenjati operatora ili pružatelja usluge. Iako su dosta zastupljene u EU-u, otvorene svjetlovodne mreže relativno su novi tržišni koncept u Republici Hrvatskoj. No, očekuje se da će se njihova zastupljenost u Republici Hrvatskoj povećati u idućim godinama.

I svjetlovodna mreža koja će biti izgrađena kroz projekt bit će otvorena svjetlovodna mreža kojom će upravljati trgovačko društvo "Smart island Krk d.o.o.“.

Za razliku od mobilnih mreža druge, treće i četvrte generacije (2G/3G/4G), kao i nadolazećih mobilnih mreža pete generacije (5G), svjetlovodne mreže ne proizvode nikakva elektromagnetska polja (zračenje) u okolnom prostoru. Podaci se kroz svjetlovodne mreže prenose kroz zatvoreni sustav svjetlovodnih niti (kabela) pomoću svjetlosnih zraka, i izvan tog sustava ne postoji nikakvo elektromagnetsko polje koje bi bilo posljedica rada svjetlovodne mreže. Osim toga, prijenos unutar svjetlovodnih niti (kabela) pomoću laserskih zraka odvija se u vidljivom dijelu svjetlosnog spektra, odnosno radi se o različitom frekvencijskom području u odnosu na mobilne mreže koje rade u radiofrekvencijskom području.

Svjetlovodne niti tanke su staklene niti promjera reda veličine stotinu mikrometara (100 µm), što odgovara promjeru jedne vlasi ljudske kose. Kombinacijom različitih karakteristika stakla po presjeku staklene niti, svjetlosna zraka koja prenosi podatke u svjetlovodnoj niti, ne može napustiti svjetlovodnu nit na njezinom plaštu (zbog fizikalnog zakona loma svjetlosti), nego samo na početku i kraju svjetlovodne niti, tj. na poprečnim presjecima svjetlovodne niti.

Radi se o različitim materijalima i s tim povezanim fizikalnim zakonima prijenosa podataka u svjetlovodnim mrežama i starim telefonskim mrežama. Stare telefonske mreže izgrađene su od bakrenih kabela (tzv. bakrenih parica) i izvorno su bile namijenjene samo za prijenos govora u analognom obliku. Naknadno su u takve telefonske mreže dodane funkcionalnosti koje omogućuju digitalni prijenos podataka, što odgovara različitim vrstama tzv. DSL tehnologija (najraširenije su ADSL i VDSL). Kako to često biva kad se naknadno uvode dodatne funkcionalnosti koje izvorno nisu bile predviđene, DSL tehnologije imaju različita ograničenja. Značajno ograničenje vezano je uz najveću brzinu prijenosa podataka koja se može ostvariti i koja je kod DSL tehnologija uobičajeno reda veličine od nekoliko desetaka Mbit/s, a samo iznimno više od 100 Mbit/s. Osim toga, najveća brzina prijenosa smanjuje se s povećanjem udaljenosti od telefonske centrale – u pravilu na udaljenostima većim od 500 m od telefonske centrale nisu ostvarive brzine veće od 30 Mbit/s. Za razliku od telefonskih mreža, svjetlovodne mreže izvorno su predviđene za prijenos podataka u digitalnom obliku. Najveće brzine svjetlovodnih mreža ograničene su samo vrstom opreme koja je postavljena na krajeve svjetlovodnih niti i ne smanjuju se s povećanjem udaljenosti od glavnog čvora svjetlovodne mreže. S obzirom da je uobičajena međusobna udaljenost glavnih čvorova svjetlovodne mreže reda veličine nekoliko desetaka kilometara, svi korisnici spojeni na svjetlovodnu mrežu unutar radijusa od nekoliko desetaka kilometara od glavnog čvora mogu ostvariti jednake najveće brzine prijenosa podataka. Za ilustraciju, usporedimo li telefonske i svjetlovodne mreže s medijima za pohranu zvuka, telefonske mreže odgovarale bi gramofonskim pločama i magnetskim vrpcama (kazetama), dok bi svjetlovodne mreže odgovarale CD/DVD medijima i ostalim suvremenim vrstama memorija (npr. USB stick-u).

FTTH – engl. Fiber to the Home označava svjetlovodnu mrežu u kojoj se svjetlovodne niti postavljaju do svakog krajnjeg korisnika, odnosno do ulaza u njegov korisnički objekt. P2MP – engl. Point to MultiPoint, zajedno s PON – engl. Passive Optical Network, opisuju arhitekturu svjetlovodne mreže prema broju svjetlovodnih niti u pojedinim segmentima svjetlovodne mreže. Radi se o tehničkim rješenjima tzv. multipleksiranja koja omogućuju smanjenje broja svjetlovodnih niti između sekundarnih (tzv. distribucijskih) čvorova i glavnog čvora svjetlovodne mreže. Većina svjetlovodnih mreža koje su izgrađene u Europi i svijetu primjenjuje P2MP/PON arhitekturu, odnosno radi se o tržišno najzastupljenijem rješenju.

Svjetlovodne mreže gotovo pa i nemaju veze sa starim telefonskim mrežama. Radi se o različitim generacijama komunikacijskih mreža, pri čemu su telefonske mreže danas tehnološki zastarjele, a njihov ekonomski vijek trajanja se bliži kraju, ili je već prošao. Kod izgradnje svjetlovodnih mreža, do krajnjih se korisnika postavljaju potpuno novi svjetlovodni kabeli, a isto tako se u pravilu uspostavljaju novi glavni čvorovi svjetlovodne mreže s novom komunikacijskom opremom.